tragovi

od svakoga nesto mozes nauciti..pa makar da ne budes poput njega....

14.06.2012.

nase generacije

Za svu djecu koja su rođena i preživjela 1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !! Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes U to vrijeme upozorenja u stilu "čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama s...a lijekovima, vratima i ormarima nisu postojala. Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampersice. Pišali smo u krevet. Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolama. Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte ili Cole sa našim prijateljima i NITKO nije umro zbog toga Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kokte, nare koje su i tada bile pune sećera, ali nismo bili debeli zato što smo smo se STALNO IGRALI VANI Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti,sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje onako nije bilo previše. Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljska pljuska bila dio odgoja a bez zlostavljanja u obitelji. I nikad nije bilo problema... Provodili smo cijele dane radeći trkaće daske od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako riješiti problem Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole. Nama nisu prodavali drogu ispred škole... Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne), nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms....... MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO IŠLI VAN DRUŽITI SE S NJIMA ! Padali smo s drveća, znali se porezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili utvrde od snijega, bacali petarde za Novu godinu,čitali hrpe crtanih romana i sve smo to preživjeli bez posljedica! Vozili smo se biciklom ili pješke dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno! Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su često stroži nego sam zakon! Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva Naše generacije su dale najbolje izumitelje i znanstvenike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost. I naučili smo živjeti s tim ! I ti pripadaš toj generaciji? ČESTITAM! MOŽDA ĆES ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE ODRASTI KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI ! Možda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vašoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali

07.03.2012.

...

ponekad samo pozelis vrisnuti i zaplakati...nista ti vise od tog ne treba u tom trenutku.....

26.02.2012.

predrasude

Neke osobe mrzimo zato što ih ne poznamo dobro..a ne poznamo ih zato što ih mrzimo.

10.01.2012.

cini dobro

uvijek ljudima daj od sebe,ono sto ti ocekujes od njih..... a ono sto ne zelis sam sebi....nemoj priustiti ni drugima...

19.12.2011.

necije rijeci......

‎''...Ne brišite suze, već osobe koje su vas natjerale na njih. Onaj ko nikada nece uspjeti da bude kao Ti , izmisliće hiljadu riječi da te opiše na pogrdan način...Jer, ogovaranje je odlika "sitnih duša", a ignorisanje odlika "šampiona"...Ko ne zna da čuva tuđe dostojanstvo, ne zna ni svoje...ili bolje rečeno - svoje i nema...''

26.11.2011.

Hairli vam Nova hidzretska godina

neka nas Gospodar ucini pokornijim Njemu,neka ojaca nas iman i otvori nasa srca istinskom dinu... neka vam Gospodar podari bericetnu novu hidzretsku godinu...da budete ispunjeni srecom,obasuti zdravljem i nagradjeni Njegovom miloscu...

20.11.2011.

koliko vrijede biseri??

Jedne večeri dva trgovca biserjem u isto vrijeme stigla su u konačište za karavane u pustinji. Obojica su bila zbunjena zbog nazočnosti drugoga, i dok je jedan od njih rastovarivao devu, nije mogao odoljeti napasti da mu, kao slučajno, na zemlju padne veliki biser. Biser se otkotrlja do drugog trgovca, koji ga s upadljivom ljubaznošću podigne i vrati vlasniku rekavši: "Imate vrlo lijep biser, gospodine, uistinu velik i sjajan." "Kako ljubazno od vas da to kažete", odgovori drugi. "U stvari, to je jedan od manjih iz moje zbirke." Beduin, koji je sjedio pokraj vatre, ustane i pozove obojicu da jedu s njime. Kad su počeli jesti, beduin im ispriča ovo: "I ja sam, dragi prijatelji, jedno vrijeme bio draguljar poput vas. Jednog me dana iznenadila velika oluja u pustinji. Udarala je mene i moju karavanu s lijeva i desna, sve dok me nije rastavila od mojih drugova, a ja sam bio posvema izgubljen. Prolazili su dani, a mene je uhvatila panika kad sam shvatio da se vrtim u krugu, i da ne znam gdje se nalazim, i u kojem pravcu moram putovati. Tada sam, gotovo umirući od gladi, skinuo sve vreće s grbe moje deve, tjeskobno ih prevrćući po stoti put. Zamislite kako sam bio uzbuđen kad sam naišao na torbicu koju prije nisam zapazio. Drhtavim rukama otvorio sam je nadajući se naći nešto za jelo. Zamislite moje razočaranje kad sam otkrio da su u njoj bili samo biseri."

19.11.2011.

prijatelji

Ovo je priča o dvojici prijatelja koji su išli pustinjom. Putem su se posvađali i jedan je udario drugog. Udareni se osjetio povrijeđenim, ali je šutke napisao u pijesku: DANAS SAM DOBIO UDARAC OD SVOG NAJBOLJEG PRIJATELJA. Produžili su tako sve dok nisu naišli na jednu oazu gdje su se odlučili okupati. Onaj što je dobio udarac zamalo se nije udavio kupajući se, ali mu je život spasio onaj drugi. Kad je došao k sebi, urezao je u jednom kamenu: DANAS MI JE MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ SPASIO ŽIVOT! Onaj koji je udario svog najboljeg prijatelja upita: Kad sam te udario, poruku si napisao u pijesku, a sada je urezuješ u kamen. Zašto? Prijatelj mu odgovori: Kad nam netko napravi nešto loše to trebamo zapisati u pijesku da bi to vjetrovi izbrisali, ali kad netko napravi nešto dobro, to trebamo ugravirati u kamen da ga ništa ne može izbrisati!

19.11.2011.

prijatelj

"Moj se prijatelj nije vratio s bojišnice, gospodine. Molim dopuštenje da idem po njega." "Dopuštenje se odbija", reče časnik. "Ne želim izložiti opasnosti tvoj život za čovjeka koji je vjerojatno mrtav." Svejedno, vojnik je otišao i, uru kasnije, vratio se natrag, smrtno ranjen, noseći mrtvo tijelo svog prijatelja. Časnik je bio bjesan. "Rekao sam ti da je mrtav. Sada sam vas obojicu izgubio. Reci, je li se isplatilo ići tamo po truplo?" Umirući vojnik odgovori: "Oh, da, gospodine. Kad sam došao do njega, bio je živ. I rekao mi je: 'Jack, znao sam da ćeš doći'."

19.11.2011.

popravni dom

Raspravljalo se o tome da se otvori popravni dom za dječake i na savjetovanje je bio pozvan glasovit pedagog. Oduševljeno je govorio u prilog humanih metoda odgoja u popravnom domu, potičući utemeljitelje da ne štede novac kako bi dobili dobre i mjerodavne odgojitelje. Na kraju je zaključio rekavši: "Bude li samo jedan maloljetnik spašen od moralnog zastranjivanja, bit će opravdani svi troškovi i rad uloženi u ustanovu poput te." Kasnije mu jedan član komisije reče: "Niste li se malo previše dali zanijeti osjećajima? Jeste li sigurni da bi toliki trošak i sile bile opravdane kad bismo uspjeli spasiti samo jednog dječaka?" "Kad bi to bio moj sin, da", bio je odgovor.


Stariji postovi